ZAGREB
HRVATSKA
KOCKICA * POLIGON IGARA
Nakon zagrebačke radionice u sklopu projekta CityAcupuncture, jedan od izabranih prijedloga za realizaciju u cilju unaprijeđenja kvalitete urbanog života i ojačanja identiteta četvrti Savica, bio je i projekt “Kockica”.
Naziv je to za nekadašnju betonsku žardinjeru na pješačko kolnom platou između stambenih zgrada i rijeke parkiranih automobila, koja je uslijed nedostatka dječjih igrališta, zapuštena i ispražnjena, dobila novu namjenu u vidu dječjeg terena za nogomet.
Prijedlog intervencije odnosi se na artikulaciju spomenutog prostora, sanaciju poda i okolnog zidića. Dodatna vrijednost pokušava se ostvariti i osmišljavanjem igara na podu igrališta unutar perimetra zidića. Na taj način poziva se i manju djecu da zauzmu taj prostor te ga svojom prisutnošću i novim načinom korištenja dodatno oplemene .
Nakon druge radionice « Iscrtavanja igara kredom » uz pomoć i sugestiju djece, a u vidu istraživanja smještaja igara na lokaciji obzirom na prostorne mogućnosti kao i intenzitet prometa, poligon je zamišljen i koncipiran po sljedećim točkama:
Sve igre iscrtane na podu, a koje podrazumijevaju značajniju dinamiku kretanja djece (trčanje, poskakivanje, skakanje i sl.) iz sigurnosnih razloga smještaju se unutar zidića Kockice tj. uz unutašnje bočne stranice zidića nogometnog igrališta.
Perimetar čitavog igrališta opcrtati signalizacijskom trakom, a čija bi funkcija bila podsjetiti vozače na blizinu prisutnosti djece, te kao suptilna poruka na usporavanje vožnje. Prostori uz bočne strane Kockice izvan zidića, a na kojem se danas parkiraju stanari, zamišljeni su kao “parterni murali”. Njima se nastoji potaknuti vozače da svoja vozila parkiraju drugdje, omogućujući svojom odlukom ne-parkiranja dječju neometanu igru.
Linijsko-plošne elemente koji čine podlogu igara svesti pod zajednički nazivnik - brand Kockice (šesterokut kao izometrijski prikaz kocke).
Kreiranje igre Kockice koja će privući nove korisnike iz čitavog kvarta.
Igra je zamišljena da se igra u dvoje, s igračima koji stoje na svojim startnim poljima. U svakom “potezu” igrači skaču na jedno prazno polje. Cilj je u što manje poteza doći do posljednjeg polja. Igrač smije skočiti samo na polje u kojem već ne stoji igrač, osim na velika polja u kojima je dozvoljeno stajanje oba igrača. Prazna polja tj. linijski iscrtana su polja iz kojih se smije skakati samo skupljenih nogu.
Različite udaljenosti pojedinih polja, kao i ograničavanje načina preskakivanja iz polja u polje (skupljenih nogu / raskorakom) razvijaju se motoričke sposobnosti, dok se promišljanjem kako najbržim putem doći do cilja ili pak stajanjem u nekom polju onemogućiti napredovanje protivnika potiče razvijanje taktičkih vještina djeteta.
